Neka Milo i Ana Đukanović dokažu porijeklo 900 hiljada za stan na Menhetnu

Milo i Ana Đukanović

Neka Milo i Ana Đukanović dokažu porijeklo 900 hiljada za stan na Menhetnu

Zaista nismo ni mislili da je Edin Kolarević, sestrić Mila Đukanovića i sin glavne akterke afere “Telekom”, stan na Menhetenu od 900 hiljada dolara kupio od svojih “krvavo zarađenih” para, jer je i djetetu iz vrtića jasno da ih sa 23 godine nije ni mogao imati. I naravno da će sada roditelji pokušati da odbrane sina, kojeg su svjesno upetljali u svoje sumnjive poslove, ne shvatajući da platformu “Crno na bijelo” ne interesuje momak od 23. godine, već sistem koji mu omogućuje da u tim godinama okreće milione nepoznatog porijekla, dok mu majku pravosudni organi više država sumnjiče za kontroverzne poslove i nelegalna primanja u privatizaciji Telekoma, ukazali su u platformi “Crno na bijelo”.

Platforma “Crno na bijelo” ranije je objavila posjedovne listove i druge potvrde američkih organa, iz kojih se vidi da je sestrić predsjednika Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića, Edin Kolarević, tokom 2006. godine kupio skupocjenu nekretninu na Menhetnu, koju je tada platio preko 900 hiljada dolara. Danas je otac Edina Kolarevića, Mehmed Meša Kolarević kazao da kredit za kupovinu navedenog stana plaćaju on i “Ana Đukanović, tada Kolarević, koji su ugovarači kredita”.

“Priča oko 30. godina kredita je providna i ima za cilj samo da izazove nekakvo sažaljenje, jer prije svega nije dokazano – za šta je kredit uopšte i uzet, te da li je namjenski podignut baš za kupovinu tog stana. A da ne pričamo o tome, kako nema ni hipoteke nepokretnosti, ukoliko je navedeni kredit podignut isključivo za kupovinu skupocjenog stana. Uostalom, svi znamo da Banke ne daju kredit ukoliko se ne garantuje makar duplo tolikim iznosom imovine, ukoliko je uopšte i bilo kredita za kupovinu ovog stana. Sve to pokazuje da su Ana Đukanović i Mehmed Kolarević priznali da su oni dali novac za kupovinu stana, kao i da su raspolagali ogromnim kapitalom, čim su mogli priuštiti toliki novac za stan na Menhetnu. Međutim, najvažnije je to što nisu dokazali porijeklo imovine, osim isprazne priče o kreditima, kojom se uostalom branio i član njihove porodice, Milo Đukanović”, ukazali su u platformi “Crno na bijelo”.

U platformi “Crno na bijelo” podsjećaju kako je predsjednik DPS-a i ujak Edina Kolarevića, Milo Đukanović “prošao sa aferom oko kredita, koju je ranije objavio biznismen i Đukanovićev dojučerašnji prijatelj, Duško Knežević”.

“Ukoliko je porodica Đukanović još 2006. godine raspolagala tolikim kapitalom, da je mogla kupovati stanove po svjetskim prijestonicama i trošiti milione eura na slične aktivnosti, onda građani mogu samo zamisliti koliki kapital posjeduju danas. Nije valjda da su svi građani/ke Crne Gore ostali nesposobni, a da porodica Đukanović toliko napredna da u jednoj ovako osiromašenoj zemlji ostvari toliki kapital”, ukazali su u platformi “Crno na bijelo”.

Oni opet ističu da će prvi potez platforme “Crno na bijelo”, nakon osvajanja vlasti i konstituisanja ekspertske Vlade, biti usvajanje Zakona o porijeklu imovine svih funkcionera i povezanih lica, kako bi se konačno izvele na čistac sve sumnjive transakcije i svi koruptivni poslovi.

“Pa neka onda, pred nezavisnim institucijama, svi koji su se ogriješili o budžet Crne Gore i koji su učestvovali u pohari naših resursa, dokazuju – crno na bijelo, odakle im svaki cent nelegalno stečene imovine. Počev od sadašnjeg predsjednika DPS-a Mila Đukanovića, pa do svih njegovih tajkuna, prijatelja i parazitskih partijskih kadrova. Zakon mora biti jednak za sve, a svaki nelegalno stečeni cent se mora vratiti u budžet Crne Gore. Tako se čuva država Crna Gora i tako se odgovorno upravlja njenim resursima”, ukazali su u platformi “Crno na bijelo”.

U platformi “Crno na bijelo” podsjećaju da je upravo zbog svih tih planova, kao i zbog otkrivanja i dokumentovanja brojnih afera, Građanski pokret URA nedeljama glavna i jedina meta dvorskih medija i partija vlasti, ali da ih ništa “neće skrenuti sa puta oporavka Crne Gore i konačne demokratizacije društva”.