Polazeći od činjenice da su crnogorski građani i građanke zabrinuti za sudbinu vodotoka na kojima se grade malehidroelektrane, kao i prostora koji okružuje ta postrojenja;
Imajući u vidu civilizacijska dostignuća, oličena u ekološkim pravima kao osnovnim ljudskim pravima, Deklaraciji UN o čovjekovoj okolini iz 1972. godine, Konvenciji o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine iz 1972, Svjetskoj poveljio prirodi iz 1982. i Rio deklaraciji o životnoj sredini i razvoju iz 1992. godine;
Poštujući Ustav Crne Gore, koji u svom članu 1, Crnu Goru definiše kao: “demokratsku, socijalnu i ekološku državu”, a nizom svojih članova obezbjeđuje mehanizme za ostvarivanje ovih prava;
Znajući da Zakon o životnoj sredini učešće javnosti u odlučivanju tretira kao opšte pravo i kao jedan od osnovnih principa zaštite životne sredine;
Prepoznajući brojne koruptivne oblike, te prisustvo protekcionizma i konflikta interesa, pri dobijanju koncesija, dozvola, saglasnosti i svih potrebnih dokumenata za realizaciju projekata izgradnje malih hidroelektrana;
Ne prihvatajući da štetu po životnu sredinu, koju nanose male hidroelektrane, plaćaju potrošači električne energijepreko naknade za obnovljive izvore energije na svojim računima za električnu energiju;
Budući da se mora ubrzati proces primjene standarda Evropske unije, posebno onih koji su propisani Direktivom ostaništima, Direktivom o pticama, Okvirnom direktivom o vodama, Direktivama o procjeni uticaja na životnu sredinu istrateškoj procjeni na životnu sredinu;
Vjerujući da je neohodno proširiti postojeća i uspostaviti nova zaštićena područja, uključujući i područja vodnihpotencijala namijenjenih za zaštitu prirodnih vrsta i osjetljivih staništa, te da povećaju mrežu zaštićenih područja iekoloških koridora i time dovedu Crnu Goru bliže evropskoj mreži “NATURA 2000” i Emerald mreži;
Saglasni da rijeke i njihovi kanjoni i doline predstavljaju značajan prirodni resurs i potencijal za održivi i odgovornirazvoj lokalnih zajednica;
Skupština Crne Gore, usvaja